Sanoja: Bijelo Dugme. Jer Kad Ostaris.

niko ne kuca na tvoja vrata
ni potok s ribama od srebra
ni mlado zdrijebe vlazna oka
ni jabuka u cvatu
niko
Samo ja kad ostaris
kao oblak u tvojoj kafi
doci cu u krombi kaputu
i cut cu kad ti se moje ime omakne
i krene
polako sama od sebe
posljednja suza za mene

Jedan za drugim
vozovi polako prolaze
kao i obicno
stavit ces kacune u prozore
Cini mi se da
mjesec Ramazana pocinje
pomalo je tuzno
...kada ostaris